< | svibanj, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Free Website Counters
o meni, prijateljima, životu, obitelji, školi, hobijima....
sunce zalazi, slušam Gibonnia, pijem čaj i baš razmišlja kako mi je u zadnje vrijeme sve ok...
sve sam uspijela posložiti i čini mi se da je možda čak i predobro da bi bilo istina... u školi je za sada sve ok.. bliži se kraj godine i prema svemu sudeći, iz svih predmeta ću proći s odličnim, pa se možda uspijem upisati u Gimnazija (samo još neznam u koju... dal da idem u Čakovec ili u Prelog?), u crkvi u zboru počinjemo s pripremama za festival Svetog Roka i usuđujem se reći da dobro zvučimo... danas smo pjevali na dvijema misama u Draškovcu i Kraljevcu jer je bila prva pričest. samo nas ima nekako malo, al i to ćemo srediti (radimo na tome)... zatim doma je sve ok... s KU SSP imamo dogovorene nasupe na nekim smotrama koreografiranog folkolora... svaki dan mi je nekako i super... samo ne stignem sve što bi htijela... al uglavnom uživam!!! toliko mi je lijepo da se bojim kako će sve uskoro prestati i da će mi se nešto grozno desiti...
Bezbroj ce pitanja ostat bez odgovora,
i postojat ce nesto sto nikad necu znati-
Zasto je slijepac covjek koji voli?
Zasto voli kad toliko pati?
Mozda je ljubav samo bolest
il slabost srca u samoci,
il varka sto tjera naivca
Da ga prevare vlastite oci....
eh... ljubav... zašto se ja ne mogu zaljjubiti u nekoga? mislim da bi mi onda sve bilo lakše...ili se varam? možda je bolje uvijek razmišljati hladne glave... kao što ja činim... sama sebi sam čudna... imam 15 godina i nemam dečka. ne zato jer nitko ne želi biti sa mnom, nego jer ja ne želim biti s nikim... uvijek kad mi se netko na prvi pogled svidi i kad me pita da budem s njim ja se uplašim da će me povrijediti, da ću ja njega povrijediti, da će se nešto loše desiti i kažem ne... a onda poslije mi je žao... jer znam da sam ga ipak povrijedila... moj problem je da se nikako ne mogu opustiti... u onom dobrom već vidim loše... bojim se da će dobro prestati i da ću zbog nećega požaliti... to me zna užasno živcirati! zašto se jednostavno ne mogu zaljubiti kao ostale moje frendice??? a kad ja uvijek počnem fantazirati... ah da... to mi je velika mana! a ja ne mogu biti s nekim u koga nisam zaljubljena... do sad sam bila zaljubljena samo u jednu osobu koja... davno... davno... a sad mi se sviđaju neke osobe al nisam zaljubljena u njih!!! i zato opet počinjem fantazirati sama sebi kako ne mogu biti s nijednim od njih jer nisam zaljubljena!!! užas!!! šta da radim??? možda da ipak budem s nekim u koga nisam zaljubljena il da čekam "nekog" do kraja života??? možda se ipak zaljubim na samrti???
HELP!!!
jess!!! hehe... volim školu... danas su došli rezultati tko će ići na maturu... (to vam je samo probno testiranje učenika osmih razreda iz hj i mt---HNOS..., koje se ove godine provodi samo eksperimentalno, a od sljedeće godine je obavezno za sve učenike iz više predmeta i odlučujuće za upis u srednju školu.....) iz našeg razreda slučajnim odabirom odabrano je šest učenika, među kojima nisam ja!!!
....cijeli dan slavim !! konačno mogu odahnuti... hehe
---samo bi mi još trebalo da moram učit gradivo od 1. do 8. ...al na sreću ne moram... - ma raska, ravnateljica i učiteljica su nas već prije pripremale na to i tješile nas da se ne brinemo zbog toga, al svejedno... rađe nebi! hehe
pozz ljudi....
-------i dajte prvo pročitejte blog, a tek onda pišite komentare....
Get Your Own Chat Box! Go Large!
evo... EVVO... Jednom mi netko reka...
Pravo prijateljstvo ne poznaje kraj
Ma koliko nas kilometara dijelilo
i koliko nas rijeka
i mostova razdvajalo,
u mislima, srcu i umu,
već sad u ovom trenu
tu smo jedno pored drugog.
U oku uma nema granica
između prostora i vremena
i svaki djelić sekunde
ispunjava tvoj topao dah
i moje misli ispunjene su
tvojim vječnim likom,
a do mojih ušiju
dopire tvoj tihi šapat sjete.
Zato u svakom trenu
njeguj naš odnos s puno ljubavi,
jer osjetit ćeš kako ne postoje
spone koje nas razdvajaju
nego smo tanke niti
beskonačnosti koje nas spajaju.
mislim da je prijateljstvo dar koji stvarno trebamo čuvati.... jer, pravi prijatelj puno znači... ima puno ljudi koji su mislili da imaju prave prijatelje, sve dok im ti prijatelji nisu okrenuli leđa ... tek tad su shvatili da su pogriješili kad su odbacili "obične" osobe koje su im stvarno mogle biti pravi prijatelji... ja sam stvarno sretna jer imam doista prave prijateljice...., za koje znam da im mogu 100% sve reći i biti potpuno iskrena, a da će one to shvatiti... one su doista posebne i ovaj post je posvećen njima... hvala vam , puno pozzz Tamari i Veroniki... , hehe... i naravno svim ostalim mojim prijateljima..
još slikica... ANGELS
----- to smo na jednom nastupu.... hehe, onom koji nije baš najbolje prošao....
ovo je na balu... stavit ću čljepše fotke kad ih nabavim ( tamara, donesi mi cd s fotkama!)...subota, 14.04.2007.
"ANGELS"
-yo, tako je to izgledalo prije 4 godine.....
desilo se to jednog divnog, sunčanog dana.....
--kad smo mi cure iz razreda odlučile napraviti koreografiju za pjesmu "Come on over"...
-- a kad bolje razmislim, deslio se to puno, puno prije.... skoro pola cura iz razreda (ima nas 14), plesale smo u plesnoj skupini "Stela" - kad smo bile 3., 4 r..... onda smo imali završnicu pa smo odlučile sve naučiti jednu koreografiju i otplesati.... al smo onda ipak naučile dvije koreografije, koje nisu bile naše nego od voditeljiice..... eh, kad se toga sjetim... bio je to naš prvi zajednički nastup (šmrc, kako je to bilo lijepo....) hehe..
-----hehe... uspijela sam pronaći fotku s četrvrtog razreda!!! - to vam je otprilike nek tak zgledalo....
-- onda smo drugi put zajedno zaplesale.... hmm... pa bilo je to onako više za foru u 6. r, na kraju školske godine.... to smo plesale više, onako samo za sebe... , hehe.. ali su nam se onda priključili i učitelji.. , prvo smo ih morali nagovarati, a onda kad su naučili glavne pokrete? pa to smo trebali snimiti!!!
--- eh, tek sad možemo pričat o tom divnom danu kiad smo odlučile napravitit koreografiju!!! ...., dakle nekoliko tjedana smo radile pod svakim odmorom (velikim i malim) i i smišljale nove, samo naše pokrete, svaka je dala neku ideju, i ubrzo je pjesma bila gotova!! e, da! tu smo uključile i našu najbolju rasku! i ona je plesala s nama!!!
možete mislit kako smo bile ponosne kad smo same bez ičije pomoći napravile koreografiju!! bile smo.... hehe ... ma bile smo jednostavno jako sretan! od onda su se samo počeli nizati nastip, za nastupom.... sve dok jednom nisu rekli da moramo smislit ime, da nas mogu "profesionalnije" najaviti.. eh, to je bilo zabavno!!!! koja smo sve imena smislil!!! i,onda smo se odlučile da ćemo se zvati grupa "ANGELS"... od onda postojimo... ,
NAŠI NASTUPI: u OŠ Draškovec na svim priredbama (Božić, Naj glas, za kraj školske godine, na početku školske godine, na balu...........), na LIDRANU 2006 i 2007, razne prigode u Prelogu, Goričanu, itd.
NAJBOLJI NASTUPI: ma svakii nastup je bio poseban i ne mogu odredit najbolji... svi su bili ODLIČNI!!!
NAJGORI NASTUP: nema ni tog, al ... ipak.... ima jedna zanimljivost koja nam se desila ove godine!!! hehe... pa bilo je to na Lidranu 2007. g. u Prelogu, kad smo bile pozvane da sa svojom najnovijom koreografijom malo zabavimo goste... hehe.. nemože se reći da je ikom bilo dosadno nakon našeg nastupa... hehe... Pa desilo se to ovko nekako... zamračili su pozornicu, mi smo došle i počela je pjesma... sve super!!! plesale smo odlično, savršeno nam je uspijela piramida, i preplitnje, i salto u zraku..., i špage.... al onda, prije polovice pjesme, cd je počeo zavlačiti i odjednom se čulo veliko i glasno zavlačenje, tako de se nije čula ni jedina riječ pjesme.... prvo smo se samo pogledale, a onda smo se zajedno s publikom počele smijati.... i smijati.... i onda smo se pokupile s pozornice, a publikai nas je ispratila s pljeskom...., ali svejedno... KOJA SRAMOTA!!!! .... kad smo izlazile s pozornice samo smo govorile kako je ovo bilo zadnji puta da nešto plešemo..., ma što plešemo!!! zadnji put da se penjemo na pozornicu....
--- al kad su se strasti smirile svi smo se dobro nasmijali!!! shvatile smo da i nije bilo tako strašno..... čak su učitelji u školi rekli da smo bile odlične.... i nama je bilo smiješno..(tješile smo se onim da nismo "ni prve ni posljednje"...) ali ipak... najviše nam je bilo žao što nismo uspijele izvesti koreografiju do kraja, jer je bila odlična i dugo smo je vježbale..... no ipak nismo se držale onoga da više nećemo nastupati... Sljedeći nastup nam je bio na balu roditelja! ----inače, uvijek smo plesale neke brze plesove više spotskog tipa i bilo smo u trapericama ili "šosekima" , koje smo dale šivati i bijelim ili crnim majicama... ali ovaj put.... bile smo u svećanim haljinama i plesale smo valcere.... to su nas zamolili u zadnji čas pa smo koreografiju radile u podne, a na većer smo imale nastup.... (imale smo naravno, svećane frizure, a posudile smo svećane haljine ili vjenčanice..... ), nikad nismo mislile da ćemo nešto slično plesati, ali... na neki način smo time ostvarile svoje snove... barem ja .... kad sam biila mala sanjala sam da ću ići na bal kao princeza i da ću plesat valcer, biti u lijepoj dugoj haljinI.... hehe , i uspijele smo!!! e, sad mogu reći da je to bio jedan od najljepših nastupa!!!! i ostale smo do jutra na balu, poslije smo se presvukle i plesale.... i uživale... hehe...
i, sad želim pozz sve cure iz grupe "ANGELS"... bilii su nam to zadnji nastupi... šmrc... jer smo osmi razred....
mala meditacija....
Kakvo čudo
Približilo se vrijeme i Bog naš dolazi.
Primjećuješ li kako ti žuri u susret?
Kad bi još odškrinuo vrata srca,
stali bi u njega svi koji u prolazu
svraćaju svoj pogled
i pružaju ruke prema tebi.
Gospodin dolazi svakoga dana na vrata tvoga srca.
Otvori mu.
Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k'o cvijetak na njivi;
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
Ps 103, 15-16
Tko si ti
Duše Božji
Koji mi bitak
Prožimaš
I mome tjelu
Svjetlo darivaš ?
Ti si
Pokretac evolucije
Središte zvjezda
I mlijecnih staza
Poljubac sunca
U kaplji rose
Krila leptira
I baklja moje žudnje
Za bitkom Oca
Bodritelju traženja bez
Slutnje.
Mario Crvenka
USKRSNUĆE
Kamenita stjena vodom vjekova ispirana
Ne održava te. - Srce u meni plamti
Obraz proziran kao vlati, veselje ga zlati,
Plevajući Hosana !
Žalost i sjeta ponekad me slome
U blatu života ponekad se srce topi
Okovi navika i sklonosti lome
Uvjerenje u tebe, dok se srce s istinom stopi
Da si živ. Uskrsnuvši bez ikakvih mana.
Pjevam u veselju: Aleluja i Hosana !
Mario Crvenka
23 Psalam
Gospodin je pastir moj:
ni u cem ja ne oskudjevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega
Pa da mi je i dolinom smrti proci,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oci dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
caša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit ce mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem cu domu prebivati
kroz dane mnoge.
NATOPLJENA ZEMLJA
Živim u blatu. Ali kad me natopi kiša milosti i sunce Božje ljubavi, moja ukorijenjenost u zemlju i ukopanost u blato pocinje se pretvarati u život i ja rastem.
AKO PŠENIČNO ZRNO UMRE...
Zlate se žitna polja. Vjetar ih miluje. Svaki klas ima svoje zrno koje je dalo život za njega. I mene je netko toliko ljubio da mi je darovao život, domovinu i tradiciju. Preko mene će nastaviti živjeti ljubav i načela onih koji su mi dali život.
TAJNA ŽIVOTA
Sitan cvijetak što proviruje iz trave spušta tvoj pogled k onome malenome što ga svatko može zgaziti. Njegovi korjenčići čvrsto su ukopani u zemlju, ali cijelo njegovo malo biće stremi u visine odakle prima jutarnju rosu i sjaj sunca, milovanje vjetra i plašt noći. Zar ti nije ovo malo biće šapnulo ponešto o tajni života na zemlji i o njegovom stremljenju prema nježnosti Neizmjernoga?
ORANICA
Zar nije ova naša dobra stara zemlja pouka našem srcu, tom buntovnom i tvrdokornom srcu?
Zemlja koja postojano, vjerno i izdašno daje sjeme sijacu i kruha za jelo, zemlja u kojoj ne propada sjeme, već urodi višestruko, zemlja na kojoj mora nešto niknuti, pa makar samo vlati trave? Zar nas ne ući zemlja da sjeme Božje riječi ne može, ne smije propasti, da mora bar nešto niknuti, uroditi višestrukom dobrotom -za druge?
ODRAZ U VODI
U bistrim izvorima i raskošnim slapovima blista potpis Boga životvorca. I ne Će oni presušiti ma koliko ih ljudi rasipali i kvarili, prljali i zlorabili. Voda svejednako izvire i osvježava, pere i oživljuje - ne da se ona ljudskoj zloći, jer ona je dar i odraz neiscrpive Božje dobrote.
LJUBAV KOJA NIKAD NE PRESTAJE
"U ove dane Bog nam progovori u Sinu" - u liku bespomoćnog djeteta objavio se Bog "koga nitko nikada ne vidje". Objavio nam je svoje lice - lice nježnosti; objavio nam je svoju bit - ljubav koja nikad ne prestaje.
Koliko je čeznuo za nama, koliko nam je vjerovao, nama, čudljivim, opakim i ravnodušnim stvorenjima - kad nam se izručio na milost i nemilost.
Dopustimo mu da izmami osmijeh na naša lica i propustimo malo nježnosti u svoja srca da bi nas osvojila Ljubav koja nikad ne prestaje.
IPAK, VRIJEDI POKUŠATI!
Zima je. Cijela priroda sniva kao da se nikad više neće probuditi. Pa i zaslužila je - nakon cjelogodišnjeg listanja, pupanja, cvjetanja... A ipak - ima i onih koji i sada - hrabro i postojano - rastu, cvjetaju i zelene se - unatoc hladnoci, maglovitim danima i dugim noćima.
I vi ste zacijelo zaslužili odmor, ako ne i mirovanje nakon svih onih zalaganja, pregaranja... a okolina je tako hladna i maglovita, pa nitko nije ni primijetio...
Ipak, vrijedi pokušati, vrijedi cvasti - magli, hladnoći i tami usprkos.
Svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze...
Svaki od nas primio je na dar to malo Svjetlo
na početku svog života. Svjetlo je teško očuvati
ali bez njega smo izgubljeni. Očuvati
svoje nutarnje svjetlo tajna je i umjet
bez-naslovni post
i tak su prošlji praznici.... moram priznati da su bili dosta dobri (s obzirom na one prošlih godina .... )--- al evo sad imam vremena da iskažem poštovanje svima vama čije postove čitam (šalim se....), ali stvarno moram priznati da ima odličnih blogera (nadam se da ću i je biti jedna od njih... )!!! evo moj prvi post na putu do slave... molim vas da ostavljate komentare!!!! - onda ću i ja vas posjetiti!!! evo, to bi bio prvi post... nemam više vremena jer moram ići na zbor u crkvu. (trenutačno vježbamo za veliki susret 28. 4., i nismo baš.... , ali uvijek ima nade!!! mi se ne predajemo! . možda ipak nešto bude iz nas... ). pozz svima!!!! i pišite komentare....
petak, 13.04.2007.
za početak malo pjesama...
Rodis se da zivis..
A zivis da bi umro..
Stalno u potrazi za smislom zivota..
Trazeci svoju srodnu dusu..
Lutas trazeci nesto svoje..
Stalno u potrazi za istinom..
Dok svugdje su lazi..
Ponekad je u potrazi i dvoje..
Dvije iste duse..
Sto lutaju svijetom..
Traze jedna drugu..
Poneka i cijeli zivot im prodje..
A jos uvijek se traze..
Zato je sretnik onaj...
Koji nadje sto trazi..
Koji voli a da nista ne trazi..
Koji daje a neuzima nikad..
Koji djeli sa drugima svoju srecu..
Koji se zrtvuje kad drugi nece..
Koji pise ove rijeci..
Ja koja uzivam u trenutku..
Svoje srece..